Kategorija: Mreža spomen galerija

Uz knjigu – dr. sc. Tomislav Dragun: “LEKSIKON SURADNIKA ALMANAHA HRVATSKIH SVEUČILIŠTARACA – Knjiga sedma: Zdravko Dučmelić, 1. dio” (i osma – 2. dio)

Ova knjiga je dokumentacijsko djelo. Zato je, vjerojatno, nepotpuna, nedovoljno homogena, bit će ponegdje i nedosljedna. Ali, istinita je. Govori o onome što je bilo, kako je bilo i zašto je tako bilo kako je bilo. Onoliko, koliko se je moglo reći kroz ono što je (pronađeno) sačuvano i što se je moglo naći, ne i sve ono, da je bilo mogućnosti, što se je htjelo prikazati i pokazati.

Nikoga ona ne prosuđuje, nikoga ne ocjenjuje, nikoga ne proklinje. Ali, onako kako može, govori bez ustezanja, o onome što želi izreći i objasniti, i s, ne daj Bože, dodatnim, prikrivenim ciljevima.

Ona ima svoje konkretne ciljeve, a koji se jasno i precizno daju iskazati na sljedeći način.

Prvo. Ona je podloga i pomoć, onima koji rade na podizanju Spomen galerije “Dučmelić” u Vinkovcima, kako bi javnosti iznijeli svoje razloge za tu svoju nakanu i naznačili smjer u kojem misle ići da bi to ostvarili.

Drugo. Ona govori o hrvatskoj intelektualnoj mladeži, o hrvatskim nacionalistima, koji nisu bili trbuhozborci i uhljebi, koji nisu bili niti ubojice, niti koljači, koji su, u razdoblju od 26. kolovoza 1939. godine, pa do 8. svibnja 1945. godine, samo htjeli stvoriti (bolje: ostvariti) svoju hrvatsku državu, i koji su na tome do (svog životnog) kraja radili, kao idealisti, svim svojim ljudski ograničenim bićem.

Treće. Ona treba pokazati kako je mali (u današnje doba) hrvatski narod veliki izvor sposobnih, časnih i poštenih ljudi, koji su zbog  proklete 1945. godine bili (često vrlo mladi) strijeljani, vješani, prognani. Bezrazložno i neutemeljeno. Među takve spadam i sam. Istina, nisam bio strijeljan, nisam bio obješen, nisam (ta u svibnja 1945. godine imao sam nepunih sedam godina kad sam osjetio miris Bleiburga) napustio svoju Domovinu Hrvatsku, ali sam svaki svoj dan toga proživio u prognaničkom kavezu, izložen na milost i nemilost dobroj (i zloj) volji “pobjednika”, gdje sam bio podoban samo za robovski rad i služenje tuđim pohlepnim potrebama i zahtjevima (i njihovim posljedicama), pa i grijesima.

Neka je pokoj svim mojim prijateljima navedenim u ovoj knjizi (i onima o kojima ću govoriti u drugim sličnim knjigama, ako u tome uspijem), koje nisam imao čast izravno upoznati, ali sam cijeloga života osjećao uz sebe njihovo srce, koje se nije dalo zaustaviti, i njihovu plemenitu dušu, koja me je poticala na nezaustavljanje i na otpor koji je u stvari značio život.

 

Rekoh, ova je knjiga kolektivno djelo.

Ne mogu ju ni zamisliti bez pomoći velikog broja onih, koji su pridonijeli njenom nastanku. Neki su, gdje je to bilo nužno, i nenapadno, i navedeni u njoj. Nu, mnogi nisu. Ali i oni će znati, iako ponaosob nisu zabilježeni, da sam mislio i na njih. Hvala im.

Moram ipak spomenuti, ne poimenično, kako bih naglasio naše hrvatsko zajedništvo, da su temelji za ovu knjigu oblikovani u suradnji s divnim ljudima iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, iz Knjižnica Grada Zagreba, iz Hrvatskog Državnog Arhiva, iz Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” (Mate Ujevića).

Uz jedan vrijedan osobni dodatak: Darije Toplak, Čitaonica novina i časopisa (3. kat) Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Skromni umirovljenik poput mene, osim javnog priznanja, ne može drugačije zahvaliti. Neka za to znaju svi oni, koji će iza nas dolaziti godinama, desetljećima, stoljećima, tisućljećima …

Pismo Ivanu Bosančiću gradonačelniku Vinkovačkom i Boži Galiću županu Vukovarsko-Srijemskom

dr. sc. Tomislav Dragun
Zagreb – Pete poljanice 7

Zagreb, na dne 21. veljače 2019.

Ivan Bosančić
Gradonačelnik Vinkovaca
Vinkovci – Bana Jelačića 1
Božo Galić
Župan Vukovarsko-srijemske županije
Vukovar – Županijska 9

 

Uredovna obavijest:

Ministarstvo kulture RH, Zagreb, Runjaninova ul. 2

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU RH, Zagreb, Miramarska 22

Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Zagreb, Donje Svetice 38

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14

Matica Hrvatska, Zagreb, Ulica Matice Hrvatske 2

Hrvatska Akademija Znanosti i Umjetnosti, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11

 

Cijenjeni i uvaženi g. gradonačelniče,

Evo, dostavljam Vam svoje prve dvije knjige o velikom hrvatskom slikaru, vinkovčaninu, Zdravku Dučmeliću, a koje sam složio pod naslovom “Leksikon suradnika Almanaha hrvatskih sveučilištaraca – Knjiga sedma: Zdravko Dučmelić, 1. dio” (i osma, 2. dio). Knjige su dokumentacijske i isključiva im je svrha obavijestiti, Urbi et Orbi,  tko je bio i što je dao Zdravko Dučmelić, a slijedom toga da  se, njemu u čast, a hrvatskom puku na korist, uoči potrebitost podizanja Spomen galerije “Dučmelić” u Vinkovcima.

Knjige niukoliko nisu polemične. Uostalom, ja nisam likovni kritičar, niti sam povjesničar umjetnosti, nego sam samo “suhi” financijski revizor, ali koji itekako umije reći tko je tko, što je što, i to nepogrješivo slijedeći pravilo koje kaže da su dva i dva uvijek četiri. Bez obzira o kome je riječ i s kojim se razlogom nešto čini.

Inicijativni odbor za podizanje Spomen galerije “Dučmelić” održao je u Vinkovcima 20. prosinca 2018. godine radni sastanak. Neki od njegovih članova izravno su Vas informirali o njemu i njegovim zaključcima, a i ja kao njegov tajnik pismeno. Nakon toga sam Vas i telefonski nazvao. Nije Vas bilo, bili ste u Zagrebu, ali mi je Vaša tajnica rekla da ćete me nazvati. Niste to učinili, kao što ste Vi (a i g. župan) ignorirali i ranija moja pisma na ovu temu.

Šutite. Zašto? Pretpostavljam da bi u pitanju mogla biti jedna od ovih mojih pretpostavki:

  1. Možda Vas uopće ne zanima hrvatska kultura?
  2. Možda su Vam mrski ljudi poput Zdravka Dučmelića?
  3. Možda smo zadanu letvicu postavili previsoko, za “Vaš skok”?

Nu, meni osobno je svejedno, što je da je, ja sam svoju zadaću obavio. Moje knjige mogu čekati na bolja vremena, jer nije bez razloga Bog uspostavio načelo da jedni dolaze iza drugih.

Recite zato otvoreno, jeste li Vi oni koji ste u stanju, i voljni, poduprijeti ovaj projekt ili da čekamo nekog drugog?

Ako jeste, u svakom trenutku Vam stojim na raspoložbi.

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun
ovlašteni financijski revizor

Konzorcij za izvedbu kulturno-turističkog projekta “Mreža spomen galerija”

Danas su članovi Konzorcija za izvedbu kulturno-turističkog projekta “Mreža spomen galerija” iz Zagreba, zahvaljujući dobroti ministrice Gabrijele Žalac i njene pomoćnice Kristine Bilić, bili primljeni u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU RH. I to kako: Bila je velika čast i zadovoljstvo za članove Konzorcija što je s njima razgovaralo čak 5 (pet) visokih dužnosnika Ministarstva.

Razgovaralo se puna dva sata.

Konzorcij je izložio svoje ciljeve i način rada na koji ih želi ostvariti, kako bi pridonio:

  1. afirmaciji hrvatske kulture kroz predstavljanje djela njenih uglednih pripadnika, koji su zasad (možda) donekle zapostavljeni, iako su itekako poznati i priznati diljem svijeta,
  2. jačanju međunacionalne i međudržavne suradnje Republike Hrvatske s nacionalnim zajednicama, koje uz svoj narodnosni identitet, kao pripadnici islamske vjere i pravoslavnog dijela kršćanstva, sa simpatijama gledaju na hrvatski narod i njegove uspjehe,
  3. približavanju naroda koji žive na Balkanskom poluotoku kulturnim vrijednostima koje inače odlikuju europske civilizacijske dosege.

Članovi Konzorcija su konkretno iznijeli što je sve učinjeno u svrhu ostvarenja njegovih ciljeva:

* dr. sc. Tomislav Dragun (pokretač projekta i osnivač Konzorcija, opunomoćenik Hrvatskog uljudbenog pokreta

Uljudbenog i gospodarskog ortačkog društva iz Zagreba) o prikupljanju građe koja se odnosi na život i rad nositelja spomen galerija, koje će djelovati u gradovima kako slijedi: “Spomen galerija Zvonimir Katalenić” Velika Gorica, “Spomen galerija Zdravko Dučmelić” Vinkovci, “Spomen galerija Vjenceslav Čižek” Tivat i “Spomen galerija Musa Ćazim Ćatić” Tešanj.

* Tomislav Ostojić (osnivač Konzorcija, predsjednik Domovinske i iseljeničke zajednice, udruge iz Zagreba) o nedovoljnoj elastičnosti pri primjeni kriterija slijedom kojih se odobravaju sredstava iz fondova EU,

* Tomislav Nurnberger (osnivač Konzorcija, kao fizička osoba) o potrebi njegovanja kulturne baštine hrvatskog naroda i doprinosu susjednih naroda u tome,

* Hrvoje Mirković (osnivač Konzorcija, tajnik Doniraj svijetu hrvatsku knjigu, udruge iz Zagreba) o radu Inicijativnog odbora za osnivanje Spomen galerije “Zvonimir Dučmelić” u Vinkovcima. Podsjetimo na to što je o sastanku dotičnog Inicijativnog odbora, koji je održan u Vinkovcima 20. prosinca 2018. godine, pisao osječki “Glas Slavonije”:

Na inicijativu Tomislava Draguna u Vinkovcima se pokreće projekt izgradnje Spomen-galerije Dučmelić pa je na tragu inicijative održan prvi radni sastanak Inicijativnog i Organizacijskog odbora.

– Pružila se mogućnost da posredovanjem Tomislava Draguna, koji je inače Vinkovčanin, pokrenemo inicijativu da jednom segmentu vinkovačke povijesti, ali i šireg prostora, damo drugu dimenziju. Pokušali bismo napraviti projekt kojim bismo evaluirali poznatog vinkovačkog slikara Zdravka Dučmelića. To je obitelj koja je u Vinkovcima imala značajnu ulogu, on je živio u Hrvatskoj, a nakon toga u Argentini te Španjolskoj i Italiji i predstavlja značajnu baštinu. Mi ćemo predložiti projekt gdje bismo do sredstava došli preko fondova Europske unije uz potporu ministarstva i lokalne zajednice. Kao početak otvorila bi se Spomen-galerija u kojoj bi bila izložena ne samo njegova djela nego i svi zapisi o njemu, to bi bio veliki dobitak za Vinkovce – rekao je mr. sc. Vladimir Ćirić, član Inicijativnog i Organizacijskog odbora.

Prema riječima Vladimira Ćirića, tijekom sljedeće godine krenulo bi se u izradu elaborata i operativnih aktivnosti, a u realizaciju Spomen-galerije Dučmelić 2020. godine.”

U svemu se, naravno, sudionici razgovora nisu složili, jer se operativno polazili od utvrđenih (Ministarstvo), odnosno od poželjnih (Konzorcij) kriterija pri korištenju sredstava EU fondova. Nu, početak je svakako obećavajući, te nema razloga da se u tom smislu još više napreduje. Izgledi su povoljni, državna potpora je nedvojbena, a Konzorciju samo preostaje: rad i ustrajnost.

© 2019 Hrvatska uljudba

Proudly powered by KlukasPočetak ↑