Kategorija: 25 Godina s Croatia Busom

Pismo prvo Draženu Jeleniću

dr. sc. Tomislav Dragun
doktor znanosti regionalnog razvitka
magistar znanosti monetarno-kreditnih problema
znanstveni suradnik
ovlašteni financijski revizor

Zagreb – Pete poljanice 7
091-33.88.431
tomislav.dragun@gmail.com

Zagreb, 19. veljače 2019.

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Dražen Jelenić (osobno)

glavni državni odvjetnik
Gajeva 30.a
10000 ZAGREB

Na znanje:

Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

Dr. sc. Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova RH, Zagreb, Savska c. 39

Goran Ogurlić, glavni urednik “Jutarnjeg lista”, Zagreb, Koranska 2

Anvar Azimov, veleposlanik Ruske federacije u RH, Zagreb, Bosanska 44

Robert Kohorst, veleposlanik USA u RH, Zagreb, Ul. Thomasa Jeffersona 2

Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u RH, Zagreb, Zagreb, Augusta Cesarca 4

Hu Zhaoming, veleposlanik Narodne Republike Kine u RH, Zagreb, Mlinovi 132

Kardinal Josip Bozanić, Zagreb, Kaptol 31

 

Predmet:

Pismo prvo – na temu primjene presude

Vrhovnog suda RH br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine

 

Cijenjeni g. Jeleniću,

Želim s Vama razgovarati na temu primjene presude Vrhovnog suda RH br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine, a prije nego li započnem s bilo kojom aktivnošću u svezi s njom.

Za (početnu) podlogu razgovora šaljem Vam u privitku sljedeće isprave:

  1. Presuda Vrhovnog suda I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine (objavljena na mom internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com)
  2. Pismo pod naslovom “Anto Marijane – javi se!”, 13. veljače 2019. godine (objavljeno na mom internetskom portalucom)
  3. Pismo pod naslovom “Gospodo drugovi iz “Jutarnjeg lista” – čujete li me?”, 16. veljače 2019. godine (objavljeno na mom internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com)
  4. Potvrda Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Grada Zagreba: Klasa 564-01/04-014/00170, br. 251-07-06/204-04-2 od 29. rujna 2004. godine

Nemojte se skrivati. Znam gdje ste. Osobno ću Vas potražiti.

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun

P.S.

Ovo pismo bit će objavljeno na mom internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com i u knjizi “Tužba protiv Republike Hrvatske i (nekih) njenih ortaka – Knjiga trinaesta: Dražen Jelenić”.

Gospodo drugovi iz “Jutarnjeg lista” – čujete li me?

Zagreb, 16. veljače 2019.

 

Cijenjeni g. Ogurliću,

 

Danas ste opet objavili bestidan članak na temu “opljačkanog” Croatia Busa, a iz pera “poznatog” Dušana Miljuša. Istina naveli ste samo ime Ivana Radoševića, ali usput ste ipak uprli prstom i na “ostale okrivljenike“.

Dakle, Vi mislite da je premalo 25 godina zajebavanja ljudi, a da se nema nikakav argument za optužbu? Trebalo bi, po Vama, ljude koji Vam se ne dopadaju cijeloga života držati na nišanu. Za Vas je drug Staljin zaista bio tek malena beba.

Nadam se da ćete smoći snage o cijelom slučaju Croatia Busa konačno napisati istinu. U tom slučaju stojim Vam i ja na raspolaganju.

Inače, cijelu predmetnu presudu Vrhovnog suda RH, u originalu i prijepisu, možete (bez ikakvih tumačenja) pročitati na mom (obnovljenom) internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com. U privitku Vam pak šaljem jedan svoj tekst s mojim aktualnim pitanjima, možda biste htjeli i u svezi s njima nešto reći.

 

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun
jedan od “onih” okrivljenika (Za što?)

Opljačkaše Croatia Bus (4)

PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine (3. dio)

 REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 165/2018-9

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ante Marijana i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ 97.). odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2018. godine, broj K-226/07, u sjednici održanoj 29. siječnja 2019. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženog Ivana Radoševića. odvjetnika Frana Olujića.

 

presudio je:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Nastavak obrazloženja (2)

Dakle, pogrešan je stav državnog odvjetnika da je samo označavanje vremena počinjenja inkriminiranih aktivnosti u procesu pretvorbe bilo za vrijeme domovinskog rata dostatna okolnost pa i u odnosu na kaznena djela taksativno pobrojena u ZoNKD-RPiPP-a za primjenu tog zakona. Uz ovu objektivnu odrednicu potrebno je naznačiti i elemente da je nedopušteno postupanje oblik iskorištavanja ratnog stanja, a zatim posebno i označavanje da je pribavljena imovinska korist, kako to ističe Ustavni sud „nesrazmjerna”, pri čemu u Ustavni sud u ranije citiranoj odluci U-III-4149/2014 u obrazloženju u točki 169. i 170. daje kriterije za utvrđivanje „nesrazmjernosti” navodeći:

Sukladno tome. da bi postojalo RRiPP-djelo/31-4 u smislu članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP-a, znatna imovinska korist, protupravno pribavljenapočinjenjem djela/31-1, mora biti “nesrazmjerna”. Nema RPiPP-djela/31-4 ako ta znatna imovinska korist nije nerazmjerna. Drugim riječima, nerazmjernost imovinske koristi jest novo. dodatno zakonsko obilježje RPiPP-djela/31-4.

Iz sadržaja članka 7. stavka 1. ZoSKD-RPiPP-a proizlazi da “nesrazmjerna” imovinska korist (protupravno pribavljena počinjenjem djela/31-1, koja je u slučaju Hypo “znatna”) mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, i to tako da je ostvarena:

– na teret ili na štetu materijalnih uvjeta života stanovništva u ratu ili gospodarskih potencijala društva (što se zaključuje iz zakonodavčevog upućivanja na primjer “podizanja cijena robe koja je u nestašici”), ili

– na teret ili na štetu državne imovine odnosno drugih imovinskih interesa ili probitaka države u ratu (što se zaključuje iz zakonodavčevog upućivanja na primjer “prodaje državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti”).

Primjeri navedeni u članku 7. stavku 1. ZoNKD-RPiPP-a jasno upućuju na zaključak da RPiPP-djela/31-4 mogu biti samo ona djela/31-1 koja dovode do ozbiljnih povreda javnog poretka ili povreda javnog poretka širih razmjera odnosno do ugrožavanja temeljnih vrijednosti ili fundamentalnih interesa državne i društvene zajednice.

Prema tome, kada se pravnim ili faktičnim poslovima, pothvatima ili postupanjima u smislu članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP-a počini djelo/31-1 i njime ostvari znatna imovinska korist iskorištavanjem ratnog stanja (to jest otežavanjem materijalnih uvjeta života stanovništva, uništavanjem gospodarskih potencijala društva ili slabljenjem imovinskog supstrata države), onda tako ostvarena znatna protupravna imovinska korist još (dodatno) mora biti i “nesrazmjerna” da bi došlo do ostvarenja bića kaznenog djela ratnog profiterstva. U odnosu prema kojim vrijednostima seta nerazmjernost mjeri i ispituje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, što u sudskim postupcima utvrđuju kazneni sudovi.

Nužnost ovako određenih činjeničnih opisa kako je to naznačeno u pravnom shvaćanju izraženom u citiranoj Odluci Ustavnog suda osobito je značajna zbog ostvarenja prava na pravični postupak.

Naime, da bi mogli govoriti o pravičnom postupku optuženiku mora biti omogućeno da se očituje/brani u odnosu na sve elemente činjeničnog opisa koji bi za njega mogli imati negativan materijalnopravni značaj, pa i u odnosu na činjenična utvrđenja o kojima bi ovisila primjena odredaba o zastari tj. njeno isključenje, koji institut je mješovitog materijalnopravnog i procesnopravnog karaktera.

Slijedom izloženog dostatno je, dovoljno jasno i po stanovištu ovoga suda i ispravno stanovište prvostupanjskog suda da je u odnosu na opisanu aktivnost optuženika u izmijenjenoj optužnici nastupila zastara kaznenog progona, zbog čega se žalba državnog odvjetnika u tome dijelu ne ukazuje osnovanom.

Također, nije u pravu državni odvjetnik da bi u pobijanoj presudi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno time što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir rezultate dokaznog postupka, osobito nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka. Naime, kako je ranije izloženo, činjenični opis same optužnice optuženicima stavlja na teret da su počinili kazneno djelo za koje sud ispravno zaključuje da je nastupila zastara kaznenog progona, koja okolnost potpuno isključuje mogućnost daljnjeg vođenja kaznenog postupka i utvrđenja jesu li optuženici počinili kazneno djelo ili nisu. Ovaj žalbeni prigovor mogao bi biti osnovan samo ako bi od ispravnosti činjeničnih utvrđenja ovisila mogućnost primjene zakona i samim time utvrđenja je li nastupila zastara kaznenog progona ili nije. Kako je u ovom postupku zastara kaznenog progona nastupila u odnosu na činjenična utvrđenja kako ih je opisao sam državni odvjetnik, to se ne može raditi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na način kako se to tvrdi žalbom.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz 51. 476. st. 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju 51. 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. siječnja 2019. godine

Zapisničarka: Martina Setnik, v.r.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.

Anto Marijane – javi se!

Bio je Ante Marijan, kao pri, neutemeljeno, optužen za “fiktivnu” dokapitalizaciju Croatia Busa.

Nakon 25 progona: istrage i suđenja, te ponovnog suđenja (nakon oslobađajuće prvostupanjske presude) – slobodan je čovjek.

Odjednom, ušutio, sad kad bi baš trebalo “delati”.

Jučer sam mu pisao, a sad mu ponavljam: Javi se Anto!

Dragi prijatelju,

Moja “Financijska revizija Dragun” i ja kao odgovorni ovlašteni financijski revizor obavila je 1994. godine 45 revizorskih pregleda godišnjih financijskih izvješća trgovačkih društava, 1995. godine još više: 64.

Od tada do danas – ništa!

Kad ću ja obaviti sve te revizorske zaostatke, kad ću nadoknaditi tu štetu?

Ne pitam tebe, nego ona govna što sam ih u naslovu naveo.

Priloženo će odmah biti objavljeno na mom internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com, ali i u knjigama, te mojim časopisima (osobnim).

Do kraja! Idemo naprijed!

Srdačan pozdrav

dr. sc. Tomislav Dragun

P.S.:

Ivan se je vratio!

Opljačkaše Croatia Bus (3)

PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine (2. dio)

 REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 165/2018-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ante Marijana i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ 97.). odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2018. godine, broj K-226/07, u sjednici održanoj 29. siječnja 2019. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženog Ivana Radoševića. odvjetnika Frana Olujića.

presudio je:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 Nastavak obrazloženja (1)

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što bi razlozi koje je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude bili potpuno nejasni.

Naime, razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri donošenju odbijajuće presude potpuno su jasni i određeni, a državni odvjetnik, kako to proizlazi iz nastavaka obrazloženja njegove žalbe, takvu argumentaciju prvostupanjskog suda ne prihvaća i ne slaže se s njom.

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno je izrazio svoj stav da izmjena optužbe koju je državni odvjetnik učinio 13. travnja 2013. godine u činjeničnom opisu inkriminiranog postupanja optuženika, a koja se sastoji u dodavanju riječi (u prvom i posljednjem redu činjeničnog opisa) koje se odnose samo na utvrđenje da je u vrijeme označeno u optužnici kao vrijeme počinjenja kaznenih djela u Republici Hrvatskoj bio Domovinski rat te da je u tim okolnostima provođen proces pretvorbe, bez da se ta okolnosti na bilo koji način u činjeničnom opisu dovodi u uzročnu vezu sa konkretnim inkriminacijama, nije dostatna za primjenu zakonskih odredaba Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (“Narodne novine”, broj 57/11. – u daljem tekstu ZoNKD RPiPP), na koji zakon se pozvao državni odvjetnik prilikom ove izmjene, a što bi omogućilo vođenje kaznenog postupka i utvrđenja postoji li krivnja optuženika i izvan rokova u kojima nastupa zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz 51. 337. st. 4. KZ/97. koje je optuženici inkriminirano optužnicom. Ovakvo pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja i do sada ga je izrazio u više svojih odluka (I Kž-646/14; I Kž-390/16; I Kž-308/17 i druge).

Naime, pri obrazlaganju svoga stava prvostupanjski sud, a što u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pozvao se na pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. godine u obrazloženju koje odluke je Ustavni sud Republike Hrvatske u točki 77. izrijekom naveo da je to prva njihova odluka koja razmatra domašaj primjene odredaba ZoNKD RPiPP te je naveo da „Pravna stajališta o domašaju i učincima članka 5. Promjene Ustava/2010 (novog stavka 4. članka 31. Ustava) utvrđena i obrazložena u ovoj odluci imaju načelno značenje i prelaze okvire pojedinačnog slučaja“. Ustavni sud nastavno u točki 100. i 101. navodi:

100. Djela/31-11 postaju kaznena djela ratnog profiterstva odnosno kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (RPiPP-djela/31-42) samo ako su njihovim počinjenjem ostvarena i dodatna zakonska obilježja koja su propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a.

Iz te odredbe nedvojbeno se može zaključiti da RPiPP-djela/31-4 imaju jedno novo, izrijekom propisano i jasno izraženo zakonsko obilježje u odnosu na pripadajuća djela/31-1. To je “nesrazmjerna imovinska korist”.

Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka i ostali elementi tih djela koji su sadržani u članku 7. stavku 1. ZoNKD-RPiPP-a u ovoj se odluci nazivaju “zakonskim obilježjima RPiPP-djela/31-4”, pri čemu se ta druga obilježja moraju izvoditi iz zakonske norme (v. točke od 167. do 172.).

101. Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da se za postojanje “kaznenog djela ratnog profiterstva i kaznenog djela iz procesa pretvorbe i privatizacije” (RPiPP-djela/31-4) u smislu novog stavka 4. članka 31. Ustava zahtijeva sljedeće:

– u svakom konkretnom slučaju prvo se treba utvrditi počinjenje djela/31-1 (to jest djela koje je propisano u OKZRH-u 76-92, KZRH-u 77-91 i KZ-u/97 i koje je naznačeno u ZoNKD-RPiPP-u), kao i činjenica da za djelo/31-1 nije nastupila zastara kaznenog progona na dan stupanja na snagu Promjene Ustava/2010, a zatim treba utvrditi i postojanje dodatnih zakonskih obilježja djela/31-1 propisanih člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a;

– dodatna zakonska obilježja RPiPP-djela/31-4, propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a, sužavaju kažnjivost djela/31-1, jer djela/31-1 mogu biti RPiPP-djela/31-4 samo ako je počinitelj tim djelom pribavio “nesrazmjernu” imovinsku korist, i to tako da je modalitetom radnji koje su opisane u toj odredbi (podizanjem cijena robe koja je u nestašici, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način) iskoristio ratno stanje ili neposrednu ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države (od 30. svibnja 1990. do 15. siječnja 1998.), na način koji se izvodi iz same zakonske norme (v. točke od 167. do 172.).

Pri razmatranju obveznosti ovako izraženog pravnog stava za sudove valja imati u vidu i odredbu čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i dovesti ju u vezu sa odredbom čl. 5. Zakona o sudovima i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Također, iz izloženog pravnog stava jasno je vidljivo da Ustavni sud ne pravi razliku između kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz kataloga navedenog u čl. 3. do 5. ZoNKD-RPiPP-a.

Upravo iz ovako načelno izraženog stava u Odluci Ustavnog suda za koju on sam u dijelu kada govori o načelu zakonitosti u kaznenom pravu ističe da prelazi domašaj konkretnog predmeta i ima presedanski značaj na rješavanje pravnog pitanja nezastarijevanja kaznenog progona, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da elementi koji bi morali biti ugrađeni u činjenični opis inkriminacija nisu opisani te činjenični opis ne sadrže dijelove na koje je ukazao Ustavni sud kao nužne, zbog čega izmjena činjeničnog opisa učinjena podržavnom odvjetniku ne omogućava i izmjenu u pravnom označavanju postupanja optuženika da bi ono bilo u svezi ZoNKD-RPiPP-a, već to postupanje valja sagledavati u okvirima osnovnog kaznenog djela stavljenog na teret optuženicima. Pri takvom sagledavanju opisanih inkriminacija ispravno prvostupanjski sud zaključuje daje 16. siječnja 2018. godine nastupila zastara kaznenog progona po ovakvoj optužnici zbog čega je prvostupanjski sud ispravno donio presudu kojom je takvu optužbu pozivom na čl. 452. toč. 6. ZKP/08. odbio.


1 – Članak 31. st. I. Ustava Republike Hrvatske
2 – Članak 31. st. 4. Ustava Republike Hrvatske

Opljačkaše Croatia Bus (2)

PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine (1. dio)

 REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB

Broj: I Kž 165/2018-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ante Marijana i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ 97.). odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2018. godine, broj K-226/07, u sjednici održanoj 29. siječnja 2019. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženog Ivana Radoševića. odvjetnika Frana Olujića.

presudio je:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

Pobijanom presudom na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) zbog nastupa zastare kaznenog progona odbijena je optužba protiv optuženika Ante Marijana, Ivana Radoševića, Tomislava Draguna i Lovorke Dragun Mirković da bi počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ/97. U odnosu na troškove kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu podnio je optuženi Ivan Radošević po branitelju Željku Olujiću, odvjetniku iz Zagreba i optuženi Tomislav Dragun po branitelju Milovanu Kostiću, odvjetniku iz Zagreba. Oba optuženika u svojim odgovorima na žalbu državnog odvjetnika predlažu da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a optuženi Ivan Radošević zatražio je i obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi Ivan Radošević i njegov branitelj, a sjednici je pristupio samo zz branitelja optuženog Ivana Radoševića, odvjetnik Frana Olujića. Sjednica vijeća je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08. održana u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženog Ivana Radoševića koji su o sjednici uredno obaviješteni.

Žalba nije osnovana.

Opljačkaše Croatia Bus (1)

RATNO PROFITERSTVO JE I PRETVORBA CROATIA BUSA

Optuženi su Ante Marijan, Veljko Lozić, Ivan Radošević, Tomislav Dragun i Lovorka Dragun Mirković, www.vecernji.hr – 18. svibnja 2013.

Kriminal počinjen tijekom pretvorbe i privatizacije Croatia busa nakon gotovo 19 godina okvalificiran je kao – ratno profiterstvo. Proizlazi to iz nedavno izmijenjene optužnice koju je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo protiv Ante Marijana, Veljka Lozića, Ivana Radoševića, Tomislava Draguna i Lovorke Dragun Mirković. Prije spomenute petorke, Ivo Sanader bio je jedina osoba koja je u Hrvatskoj optužena i nepravomoćna osuđena za ratno profiterstvo.

Što se pak tiče Marijana i ostalih, tereti ih se da su u rujnu 1994. proveli fiktivnu dokapitalizaciju Croatia busa, čime su Croatia bus i Hrvatski fond za privatizaciju oštetili za ukupno 8,5 milijuna ondašnjih DEM, kolika je bila nominalna vrijednost 85.311 dionica Croatia busa, do kojih su došli fiktivnom dokapitalizacijom.

Priča o kriminalu počinjenom za pretvorbe i privatizacije Croatia busa hrvatskim se sudovima povlači već gotovo 20-ak godina. Kazneno je bilo prijavljeno petnaestak osoba. Neki od njih, poput Leona Sulića, pravomoćno su osuđeni, dok se drugi, poput primjerice Ivana Radoševića, godinama izruguju hrvatskom pravosuđu. Za Radoševićem je već godinama raspisana međunarodna tjeralica, no on bezbrižno živi u Njemačkoj jer ima i njemačko državljanstvo.

© 2020 Hrvatska uljudba

Theme by Anders NorenUp ↑