LIŠĆE (1)

Fran Mažuranić, BE-L-KA, Zagreb, 1941. godine, br. 9, uredio: Zlatko Milković, korice: Marijan Šimunić

BUGARIN

 Per aspera ad astra.

S Vasiljem Minčovom drugovao sam u Zagrebu i u Pragu. Nada sve je ljubioi svoju  domovinu.  Kad ga je pozvala na krvavu svadbu, on se odazvao — —

U Srbiji ga ranilo u prsa. Rana zacijelila, ali on je ne preboli.

Pobolijevaše. Ginuo je sve više te više — napokon je morao leći, da više ne ustane.

Često sam bio s ostalimi drugovi uz njega. Liječnik nam reče, da nije pomoći. Siromah Vasilije nije toga ni slutio. Bio je pun nade u budućnost, sve do zadnjega trenutka.

Kako je oduševljeno govorio o svojoj domovini! Koli lijep san je snivao o njezinoj budućnosti! Kakove osnove je snovao, — kad ozdravi! — — —

Baš su Rusi prelazili preko Balkana. Bugari su se dizali. I moj Vasilj htio je na Balkan. “Moram ozdraviti”, reče, — “svoj život sam dužan domovini”. Bio je pripravan žrtvu obnoviti — — —

* * *

Pobratime! Jesi li sretan za zvijezdami?

Iz zemlje krvlju natopljene niklo je stablo slobode. Pod njezinom sjenom ti se drugovi odmaraju i za dalnji posao krijepe.

Jesi li zadovoljan? Bugarska je slobodna. Bugarska će se i sjediniti i biti će svoja …

A što ću ti ja moći javiti o svojoj domovini, ako se još kada sastanemo?

HRVATSKE BALADE (1)

BE-L-KA, Zagreb, 1941. godine, br. 11, uredio: Zlatko Milković, korice: Mario Jevšovar

SMRZNUTI SVATOVI

 Klikne vila s visoke planine,

I dozivlje Borića vojvodu:

Oj Boriću, mlada gjuvelijo!

Ja bih vila tebe svjetovala.

Da ne ideš danas po djevojku,

0 Božiću, o zimi najgoroj,

Svati će ti pomrijeti od zime.

Borić b’jele i ne sluša vile,

Neg kićene svatove skupio,

I svatima ide po djevojku.

Kada svatim’ po djevojku došo,

Pred njezin’ jem dvorom bijelijem,

Tamo su ga pričekali lijepo,

Poštovali, djevojku mu dali.

Svatovi se l’jepo otpravili.

Kad su došli zelene u gore,

A u gore prve na konake,

U gori ih nojca uhitila,

I velika zima udarila.

Sve, što ima kićena nevjesta,

Sve kićene svate zagrtala,

Svi su svati pomrli od zime,

Samo nije Borić gjuvelija,

Erbo ga je neva zagrtala

Debelijem iz sanduka ruhom.

Kad bijela zora zab’jelila,

I njega je zima zavijala.

Kad to vidje kićena nevjesta,

Na djevera glavu naslonila,

A na draga ruku s prstenima,

Pa s’ i ona dušom raz’ djelila.

Iz Luke na otoku Šipanu, od Nike Maratove, koja ju je naučila od svoje majke Frane rodj. Koparčić iz Luke.

Eto, skromno i skrušeno pitam: drugovi ili (sada) gospodo, zar ste zbog ovoga morali strijeljati Tiasa Mortigjiju? (2)

2. PETAR KRIŽANAC STAVLJA TOČKU NA “I”

Na kraju dodao je Petar Križanac svoju bilješku. Za pobjedu stao je na odsječenu glavu za povijest, bolje rečeno – za pobjedu.

“MORTIGJIJA TIAS, rođen 7.IV.1913 godine u Dubrovniku, od oca Mate i majke Katice Kulišić, profesor i publicista, boravio u Zagrebu, Medveščak 94.

STRELJAN.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu K 417 od 8. IX 1947 godine i presudom Vrhovnog suda SRH Kž 2050 od 22.IX.1947 godine suđen je na kaznu smrti streljanjem.

Po Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača br. 6157 od 4.VTI.1945 proglašen je ratnim zločincem.

Uspostavom NDH postaje organizirani član ustaškog pokreta (10). Bio je pripadnik ustaške vojnice u činu zastavnika(07). Član uredništva i odgovorni urednik glasila “Hrvatski narod”. U svojim napisima glorificirao je fašizam i ustaštvo u ustaškoj štampi. Bio je glavni direktor tjednika “Spremnost”.

NAPOMENA : Izdvojiti i prebaciti u fond historijske građe po ustaškom pokretu.

Odluku Komisije izdvojiti i dostaviti arhivi Hrvatske.

Križanac Petar”

* * *

Tko je taj Petar Križanac?

Nisam uspio saznati tko je bio taj Petar Križanac. Inače, o Križancima sam našao na internetu (actacroatica.com) sljedeću zabilješku:

“Prezime Križanac u Hrvatskoj nose Hrvati, dobrim dijelom iz srednje Bosne. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Zapadnoj Bosni (područje Tomislavgrada) i u Gradu Sinju. U naseljima Vedašić i Baljci u Zapadnoj Bosni svaki četvrti stanovnik prezivao se Križanac.

U Hrvatskoj danas živi oko 810 Križanaca u 330 domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno 340, pa se njihov broj više nego udvostručio.

Prisutni su u gotovo svim hrvatskim županijama, u 44 grada i 66 manjih naselja, najviše u Zagrebu (125), Radošiću (95), Sinju (90), Križancima u okolici Pazina (45), te u Vinkovcima (40).”

Možda mi se netko od Križanaca javi. Ne vjerujem daje svima baš drago što je iz njihove sredine došao čika Pero.

Eto, skromno i skrušeno pitam: drugovi ili (sada) gospodo, zar ste zbog ovoga morali strijeljati Tiasa Mortigjiju? (1)

1.  HR.WIKIPEDIA.ORG – TIAS MORTIGJIJA

Izdvajam nešto od onoga što tamo o njemu piše:

“Matija (Tias) Mortigjija (Dubrovnik, 7. travnja 1913. – Rakov Potok kod Samobora, 23. listopada 1947.) bio je hrvatski novinar, publicist, član ustaškog pokreta i pričuvni ustaški časnik, najpoznatiji po svom djelovanju za vrijeme NDH kad je bio urednik tada najvažnijih glasila.”

“Mortigjija u svojoj autobiografiji tvrdi da je u ranoj mladosti bio oduševljen jugoslavenstvom, ali da je ono prekinuto krvavim događajima u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. Od tad se okreće hrvatskom nacionalizmu, čita hrvatsku književnost i povijest. Za Mortigjiju je istinski nacionalizam – nadstranački, onaj koji izlazi iz uskih građanskih okvira, obrambeni, oslobodilački i starčevićanski. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije više je puta uhićivan zbog ‘antidržavnog djelovanja’.”

“Svibanjska katastrofa 1945. nije zaobišla ni njega. Kad je slom Nezavisne Države Hrvatske, bio više nego jasan, zajedno s tridesetoricom drugih novinara iz Prosvjetne bojne odlazi u zbjeg 6. svibnja 1945. prema Zapadu u nadi da će se moći predati zapadnim Saveznicima koji bi ih zaštitili od indoktriniranih jugokomunističkih partizana i konvertiranih četnika. Kad je bio u Austriji, u Lavamündu je zajedno s Milivojem Magdićem i Jurom Petričevićem sastavio Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca upućen nadležnim mjestima Britanske armije.”

“Na zahtjev novih jugoslavenskih vlasti Tiasa Mortigjiju su britanske okupacione snage u Austriji predale Jugoslaviji, te je 2. rujna 1946. dopremljen preko Maribora u Zagreb. Nakon toga otpočela je istraga, na osnovu koje ga je zagrebački Okružni sud 8. rujna 1947. osudio na smrt strijeljanjem i gubitak svih građanskih prava. Vrhovni sud Hrvatske je tu osudu potvrdio 23. rujna 1947. Strijeljan je 23. listopada 1947. negdje u okolici Samobora.”

“Obnovu sudskog postupka iz 1947. i poništenje ondašnje presude K-417/47, zatražio je njegov sin Mato Mortigjija (u trenutku strijeljanja oca imao je 4 godine) preko svog dubrovačkog odvjetnika Antuna Mihočevića krajem 1990-ih. Nakon dugotrajnog sudskog procesa je Županijski sud u Zagrebu, u sastavu; sutkinja Erna Dražančić (predsjednica) i suci Ivan Turudić i Vladimir Pavleković (članovi), 18. veljače 2003. poništilo pravomoćnu presudu Okružnog suda za grad Zagreb od 8. rujna 1947. (broj K-417/47), kojom je Tias Mortigjija, glavni urednik Spremnosti, najčitanijeg tjednika u NDH, te odgovorni urednik dnevnika Hrvatski narod, bio proglašen krivim i osuđen na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak političkih prava, roditeljskih prava, prava na mirovinu i pomoć socijalnog osiguranja, te na konfiskaciju imovine, a zbog kaznenih djela iz članka 3. točke 6. i drugih Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države.”

Tias Mortigjija: Moj životopis (priredio Trpimir Macan), Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1996. ISBN 953-6014-59-9 (Ovu autobiografiju priredio je Trpimir Macan na osnovu dijela istražnog spisa o Tiasu Mortigjiji u građi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Pored životopisa, pronašao je i zapisnike zatvorskih ispitivanja, te izjave Vladimira Košaka i Grge Ereša o Mortigjiji.)

Vladimir Lončarević, Tias Mortigjija – čovjek načela, Glas Koncila, 38 (2100), Zagreb, 21. rujna 2014., str. 21.

* * *

Lijepo je to što su navedena gospoda napisali o Tiasu Mortigjiji, ali ja sam Toma, a to znači da odgovor nije konačan sve dok:

“Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: ‘Vidjeli smo Gospodina.’ Toma im odvrati: ‘Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.’”

General Đuro Dečak potvrdio sumnju suca Turudića da je pod nadzorom

žp, narod.hr, 16. kolovoza 2014. godine

General Đuro Dečak, nekadašnji zapovjednik virovitičke 127. brigade, rekao je za Slobodnu Dalmaciju da su se djelatnici zagrebačke policije raspitivali kod njega o Ivanu Turudiću i provjeravali što je radio u Domovinskom ratu i je li zapadao u kakve probleme u mladenačkim danima.

“Sjećam se da mi je zazvonio mobitel. Javio sam se. Osoba s druge strane predstavila se kao djelatnik PU zagrebačke. Nisam mogao vidjeti s kojeg me broja zove jer je broj bio nevidljiv, blokiran. Pitali su me o Ivanu Turudiću kao dragovoljcu Domovinskog rata, o tome imam li saznanja o njegovu mladenačkom životu. Kada sam rekao da ću provjeriti tko zove, veza se prekinula”, kazuje Dečak.

Turudića, kaže, poznaje kao dragovoljca kojega je on u ratu, budući da je bio zapovjednik virovitičke brigade, sam i naoružao.

Sjećam ga se dobro, bio je hrabar dečko, ne neki salonski branitelj. Prošao je prave bitke. Koliko je meni poznato, vodio je uredan privatni život. I danas smatram da je, što se sudstva tiče, pravi čovjek na pravom mjestu, kazao je Dečak.

S druge strane ravnateljstvo policije tvrdi da nije provodilo nikakvu istragu aktualnog predsjednika zagrebačkoga Županijskog suda.

Slobodna Dalmacija piše kako Turudić, koji je posljednjih dana oštro kritizirao rad premijera Zorana Milanovića i predsjednika Republike Ive Josipovića, ponavlja suprotno: uvjeren je da ga je policija pratila i prisluškivala, provjeravala njegov ratni put i kopala po financiranju studija njegove djece u SAD-u. Jedna od te dvije konstatacije, ili Turudićeva ili ona ravnateljstva policije, nije točna, a javnost – zbog nedovoljnog nadzora rada policije – možda nikada neće doznati koja. Turudić je predsjednik zagrebačkoga Županijskog suda, ali i tzv. uskočki sudac. Kao osoba koja sudi u predmetima najtežih oblika organiziranog kriminala i barata najvećim tajnama, podložan je redovitim provjerama SOA-e. Svake četiri godine djelatnici obavještajnih službi “provjere” svakog hrvatskog suca koji radi na predmetima USKOK-a.

Premijer Zoran Milanović nije htio komentirati Turudićev intervju, rekavši da je to stvar pravosuđa. Ja to ne čitam niti mogu komentirati. U Hrvatskoj ima samo na županijskoj razini 250 sutkinja i 150 sudaca, odlučuju od važnim predmetima, trebali bi govoriti o svojim presudama, to je njihov posao, ono drugo je stvar pravosuđa i tu Vlada nema nikakvog utjecaja, rekao je.

Obnovljeni “Glasnik” Hrvatskog Uljudbenog Pokreta – broj 125

Nakon desetogodišnje stanke opet je naš “Glasnik” na našem internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com.

Počinjemo s brojem 125, upravo tamo gdje smo stali, ali ne i bez promjena. “Glasnik” je sada smo dio informativnog sustava kojeg čine (elektronički) časopisi: “Država Hrvatska”, tromjesečnik, ranije tiskani časopis – namijenjeni državotvornim Hrvatima, bistre glave i velike pameti, koji znaju koji nam je cilj i što nam je činiti, upućujući operativu željenim smjerom; “Naš behar”, novi časopis, tromjesečnik – namijenjenim onim osobama koje vole Hrvatsku, ali ne će se glede toga uvije javno izjašnjati; “Projektni vjesnik”, povremeno glasilo koje izvješćuje o najvažnijim zbivanjima u svezi s našim projektima, te konačno: “Glasnik”.

“Glasnik” je namijenjen hrvatskim bojovnicima, onima koji znaju čitati nacionalne nacrte i provoditi ih u djelo. Izlazi će mjesečno.

Otvorenu smo za suradnju, ali bez strančarenja i promičbe. Za onoga koga to zanima ima dovoljno glasila, pa tko voli, neka izvoli.

Pismo drugo Draženu Jeleniću: oduzeta imovina Židova

dr. sc. Tomislav Dragun
doktor znanosti regionalnog razvitka
magistar znanosti monetarno-kreditnih problema
znanstveni suradnik
ovlašteni financijski revizor

Zagreb – Pete poljanice 7
091-33.88.431
tomislav.dragun@gmail.com

Zagreb, 26. veljače 2019.

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH
Dražen Jelenić (osobno)
glavni državni odvjetnik
Gajeva 30.a
10000 ZAGREB

Na znanje:

Lana Putrić, predsjednica Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4

Lora Vidović, pučka pravobraniteljica, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 6

Kardinal Josip Bozanić, Zagreb, Kaptol 31

Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

dr. sc. Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova RH, Zagreb, Savska c. 39

dr. sc. Goran Marić, ministar državne imovine RH, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 10

Anvar Azimov, veleposlanik Ruske federacije u RH, Zagreb, Bosanska 44

Robert Kohorst, veleposlanik USA u RH, Zagreb, Ul. Thomasa Jeffersona 2

Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u RH, Zagreb, Augusta Cesarca 4

Hu Zhaoming, veleposlanik Narodne Republike Kine u RH, Zagreb, Mlinovi 132

 

Predmet:

Pismo drugo – na temu oduzete imovine Židova

za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske

 

Cijenjeni g. Jeleniću,

Želim s Vama razgovarati na temu ništetnosti propisa Nezavisne Države Hrvatske i ništetnosti izvan-zakonske prakse u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj primjenom kojih je oduzimana imovina Židova.

 Takvo oduzimanje imovine je stjecanje imovine bez osnova, a to je kazneno djelo pri svim kriterijima prva u Europskoj Uniji.

 Što učiniti u tom slučaju, tema je koji s Vama želim razmotriti, pretpostavljajući da postoji razumna mogućnost rješavanja toga, gledano pojedinačno, ali i nacionalno, neugodnog pitanja.

 Do iznesene i opisane spoznaje nisam došao s kriterija osvete, ili  sličnih nakana, nego sam sve to utvrdio radeći na vlastitom znanstveno-istraživačkom projektu “Hrvatsko gospodarstvo 1939.-1945.”, pa sam u suradnji između mene i gospode iz ortačkog društva, kojega sam član-utemeljitelj, već definirao konkretne pravce i način djelovanja. U tom smislu šaljem Vam sljedeću dokumentaciju:

  1. Odluka o pokretanju povijesno-revizijskog projekta “Oduzeta imovina Židova u Hrvatskoj”, 22. veljače 2019. godine
  2. Odluka o osnivanju Registra oduzete imovine Židova u Hrvatskoj, 24. veljače 2019. godine
  3. Promemorija znanstveno-istraživačkog projekta “Status imovine Židova u Banovini Hrvatskoj i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u svezi s danas aktualnim odnošajima Židova i Hrvata, 1. prosinca 2019. godine
  4. Bibliografija – dr. sc. Tomislav Dragun: “Propisi Nezavisne Države Hrvatske moguće vezani uz imovinu Židova: 1941. godina”, veljača 2019. godine
  5. Programski tekst – dr. sc. Tomislav Dragun: “Što se to događa s ‘povratom’ oduzete imovine Židova u Hrvatskoj?”, veljača 2019. godine
  6. Prosudbeni tekst – dr. sc. Tomislav Dragun: “Hrvatsko gospodarstvo i imovina Židova”, siječanj 2019. godine
  7. Analitički tekst – dr. sc. Tomislav Dragun: “Tko se je i kako domogao imovine Židova?”, veljača 2019. godine
  8. Pravila Odbora za registraciju oduzete imovine Židova, 8. veljače 2019. godine
  9. Pismo dr. sc. Goranu Mariću, ministru državne imovine, 8. veljače 2019. godine
  10. Pismo Goranu Graniću, 18. veljače 2019. godine
  11. Pismo Ivi Goldsteinu, 30. studenog 2018. godine
  12. Pismo Naidi-Michel Brandl, 11. veljače 2019. godinež
  13. Pismo Židovskoj općini Zagreb i raznim drugim uglednicima, 8. veljače 2019. godine

Ovome dodajem prikaze:

  1. Nikola Jelić i Kristina Turčin: “Vlada vraća Židovima 668 tvornica i 2.000 stanova koji su im oduzeti u NDH”, 31. prosinca 2000. i 1. siječnja 2001. godine
  2. Naida Michal Brandl: “Židovska topografija Zagreba kojeg više nema”

 

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun

P.S.

Ovo pismo bit će objavljeno na mom internetskom portalu www.hrvatska-uljudba.com i u knjizi “Tužba protiv Republike  Hrvatske i (nekih) njenih ortaka – Knjiga trinaesta: Dražen Jelenić”.

Sljedećeg utorka poslat ću Vam pismo na temu, koja je ovako opisana na hr.wikipedia.org, jer netko je i to učinio:

“Obnovu sudskog postupka iz 1947. i poništenje ondašnje presude K-417/47, zatražio je njegov sin Mato Mortigjija (u trenutku strijeljanja oca imao je 4 godine) preko svog dubrovačkog odvjetnika Antuna Mihočevića krajem 1990-ih. Nakon dugotrajnog sudskog procesa je Županijski sud u Zagrebu, u sastavu; sutkinja Erna Dražančić (predsjednica) i suci Ivan Turudić i Vladimir Pavleković (članovi), 18. veljače 2003. poništilo pravomoćnu presudu Okružnog suda za grad Zagreb od 8. rujna 1947. (broj K-417/47).”

Goran Granić šuti. Zašto kolega, možda imate nečistu savjest? Ljudima pripada ono što je njihovo!

dr. sc. Tomislav Dragun
ovlašteni financijski revizor
Zagreb – Pete poljanice 7

Zagreb, 18. veljače 2019.

Energetski institut “Hrvoje Požar”
Goran Granić, ravnatelj
(poslano e-mailom)
Savska c. 163
10000 ZAGREB

Cijenjeni g. Graniću,

Radim na vlastitom projektu “Hrvatsko gospodarstvo 1939.-1945.” tijekom kojega sam, kao podtemi, pristupio istraživanju “sudbine” oduzete imovine Židova, a slijedom zakonskih odredbi NDH iz 1941. godine. U svrhu oblikovanja podloge dotičnom istraživanju odlučio sam izraditi registar i povijesnu identifikaciju navedene imovine. U tom smislu obratio sam nizu fizičkih i pravnih osoba, koje bi ta građa mogla zanimati, a izvan bilo kakvih stranačkih i promičbenih okvira.

Znate, ja sam financijski revizor, i za mene vrijedi pravilo da je dva i dva uvijek četiri. I točka.

Vi slovite kao dobar poznavatelj toga pitanja, barem su moji informativni izvori te naravi, pa bih se iz toga razloga rado sastao s Vama i izmijenio misli o toj temi.

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun

Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj – utemeljen

Na temelju t. 6 Odluke o pokretanju povijesno-revizijskog projekta “Oduzeta imovina Židova u Hrvatskoj”, koju je Hrvatski uljudbeni pokret, Uljudbeno i gospodarsko društvo iz Zagreba, donio 22. veljače 2019. godine, ovim danas, 24. veljače 2019. godine, u Zagrebu, donosim sljedeću

ODLUKU

o osnivanju Registra oduzete imovine Židova u Hrvatskoj

Točka 1.

Ovim aktom bezuvjetno osnivam Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske u svrhu stvaranja radne podloge za povrat vlasničkih prava Židovima, u obliku, sadržaju  i pravu potpunog raspolaganja, koja su oni imali u trenutku kad im je dotična imovina oduzeta slijedom primjene propisa Nezavisne Države Hrvatske ili na neki drugi, u to doba zakoniti ili nezakoniti način.

Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj bavit će se oduzetom imovinom u Hrvatskoj i ostalih nacionalnih, vjerskih i drugih društvenih ustroja.

Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj koncentrirat će svoje aktivnosti na vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske, ali – bude li za tim potrebe – bavit će se s takvim događajima i izvan toga razdoblja.

 

Točka 2.

Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj se utemeljuje, zasniva i osniva na autorskoj i projektnoj zamisli dr. sc. Tomislava Draguna, kojemu slijedom toga, pripadaju sva odatle proizlazeća autorska prava, uključujući temeljnu polaznu osnovicu da se vlasničko pravo na oduzetoj imovini definira kao stvarno pravo u trenutku njena oduzimanja, te se ne prihvaćaju nikakve kasnije vlasničke i korisničke intervencije, koja će se ugraditi u sve pravne akte koji proizlaze iz njegova djelovanja, odnosno istovrsnih djelovanja drugih osoba (fizičkih i pravnih), koja će se njihovom sadržinom i provedbenom metodologijom poslužiti.

 

Točka 3.

Registar oduzete imovine Židova u Hrvatskoj će djelovati kao trgovačko društvo sljedećih odlika:

Osnivač: dr. sc. Tomislav Dragun, Zagreb, Pete poljanice 7, OIB: OIB: 2653601506.

Sjedište: Zagreb, Pete poljanice 7

Tvrtka: “Registar oduzete imovine Židova”

Skraćena tvrtka: “Židovski registar”

Djelatnost (prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti):

22.1 Izdavačka djelatnost

22.3 Umnožavanje snimljenih zapisa

65.1 Novčarsko posredovanje

65.12 Ostalo novčarsko posredovanje

65.2 Ostalo financijsko posredovanje

70.1 Poslovanje vlastitim nekretninama

70.2 Iznajmljivanje vlastitih nekretnina

70.3 Poslovanje nekretninama, uz naplatu ili po ugovoru

72.3 Obrada podataka

72.4 Izrada i upravljanje bazama podataka

72.6 Ostale djelatnosti povezane s računalima

73.2 Istraživanje i eksperimentalni razvoj u društvenim i humanističkim znanostima

74.11 Pravni poslovi

74.12 Računovodstveni, knjigovodstveni i revizijski poslovi; porezno savjetovanje

74.13 Istraživanje tržišta i ispitivanje javnoga mnijenja

74.14 Savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem

74.15 Upravljačke djelatnosti holding-društava

74.40 Promidžba (reklama i propaganda)

74.50 Posredovanje u zapošljavanju

74.60 Istražne i zaštitne djelatnosti

74.80 Raznovrsne poslovne djelatnosti

74.81 Fotografske djelatnosti

74.82 Djelatnosti pakiranja

74.83 Tajničke i prevoditeljske djelatnosti

74.84 Ostale poslovne djelatnosti

75.2 Pružanje usluga zajednici kao cjelini

92.1 Filmska djelatnost i videodjelatnost

92.2 Djelatnosti radija i televizije

92.4 Djelatnosti novinskih agencija

92.5 Knjižnice, arhivi, muzeji i ostale kulturne djelatnosti

Točka 4.

“Registar imovine Židova” osniva se kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću (za osnivača najpriklanijeg zakonski dopustivog oblika), koje će prerasti u trgovačko dioničko društvo.

 

Točka 5.

Osnivač je jedini vlasnik ovog trgovačkog društva kao društva s ograničenom odgovornošću, koji će zainteresiranim, ali i za njega prihvatljivim, osobama, kad preraste u dioničko društvo, besplatno  darovati dionice, zadržavajući za sebe samo onoliki broj dionica koliko to odgovara realno procijenjenoj vrijednosti njegove autorske i projektne zamisli.

 

Točka 6.

“Registar oduzete imovine Židova” će svoje djelovanje i profesionalno poslovanje u potpunosti regulirati konzorcijskim i drugim trgovačkim ugovorima.

 

Točka 7.

“Registar oduzete imovine Židova” vodi, u fizičkom i elektroničkom obliku, “Knjige oduzete imovine” sljedećeg sadržaja:

  1. Radni redni broj oduzete imovine
  2. Opis i odlike oduzete imovine, uključujući trenutak njihova oduzimanja od vlasnika
  3. Lokacija i zemljišno-knjižna identifikacija oduzete imovine
  4. Vlasničke promjene na oduzetoj imovini, a nakon što je ona početno oduzeta vlasniku
  5. Sadašnje vlasničko i korisničko stanje oduzete imovine
  6. Zbirka isprava o oduzetoj imovini
  7. Zaključci u svezi s oduzetom imovinom i prijedlozi za pravično rješavanje pitanja vlasništva nad njom

 

Točka 8.

Korištenje podataka i ostalih informacija iz “Knjiga oduzete imovine” smatra se poslovnom aktivnošću.

 

Točka 9.

“Registar oduzete imovine Židova”, kao trgovačko društvo, registrirat će se pri Trgovačkom sudu u Zagrebu.

 

Točka 10.

Za provedbu ove odluke zadužuje se dr. sc. Tomislav Dragun, OIB: OIB: 26536015067, kao direktor osnovanog društva.

 

Osnivač
“Registra oduzete imovine Židova”:

dr. sc. Tomislav Dragun

Što se to događa s “povratom” oduzete imovine Židova u Hrvatskoj?

Što više razmišljam o “povratu” oduzete imovine Židova u Hrvatskoj za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, sve mi se više čini da se to samo za tom imovinom liju krokodilske suze. Traži se nešto, a Boga se moli da se nikada ne nađe!

Zašto tako?

Naime, nakon što sam pogledao sve što je na tu temu u zadnje vrijeme, a ponešto i od ranije, rečeno i napisano utvrdio sam sljedeće.

Ad 1.

Imovina koju su Židovima oduzele ustaše nije vraćena.

“Nakon završetka rata u zagrebačku su se općinu počeli vraćati preživjeli, tražeći pomoć za privremeni smještaj i prehranu te uputu za povrat stanova i ostale imovine kao i zaposlenje. Zagrebačka se općina obnovila 1946. s 2500 članova, od kojih je oko 500 članova bilo iz drugih prijeratnih općina s područja Hrvatske i BiH. Nekoliko stotina preživjelih zagrebačkih Židova nije se vratilo, već se odselilo, uglavnom u mandatnu Palestinu i Ameriku. Većina privatne imovine, kao i imovina općina, što su ju oduzeli ustaše, nakon rata nije vraćena.” (“Židovi”, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67720)

Kako su ustaše, i nakon poraza u Drugom svjetskom ratu uspjeli zadržati oduzetu židovsku imovinu?

Ad 2.

Tvrdnja: Nastankom Nezavisne Države Hrvatske pojedinci i skupine su pljačkom prisvajali imovinu Židova.

Oduzimanje židovske imovine u Zagrebu započelo je odmah po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, koja će ubrzo, u vezi s tim, izdati cijeli niz zakonskih odredbi.

U početku je to oduzimanje imalo sva obilježja pljačke, kada su pojedinci ili skupine ulazile u stanove ili poslovne prostore Židova te ih pljačkali ili im prisvajali imovinu.

Potrebno je ovdje razlikovati osobnu imovinu (onu koju je osoba stekla vlastitim poslovima) od imovine zajednice, koja se sastojala od imovine općina i raznih židovskih organizacija.” (Naida Michal Brandl: “Židovska topografija Zagreba kojeg više nema”, Historijski zbornik, 2016. godine, br. 1, str. 95)

Pitanje: Ako su pljačkaši u doba Nezavisne Države Hrvatske prisvojili imovinu Židova morali su svoje na razbojnički način stečeno vlasništvo upisati u zemljišnim knjigama. Kako su ga i nakon 1945. godine uspjeli zadržati?

Ad 3.

Tvrdnja: Imovina Židova identificirala se slijedom primjene zakonskih odredbi donesenih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Takva imovina je postala državno vlasništvo.

“Židovska imovina u NDH oduzimala se u nekoliko faza. Identifikacija židovske imovine obavljala se primjenom Zakonske odredbe o obveznoj prijavi imetka Židova i židovskih poduzeća od 5. lipnja 1941. godine. Imovina se prijavljivala Uredu za obnovu privrede. Cilj ove odredbe bio je sprečavanje otuđivanja židovske imovine, a osim obveze prijave imovine u roku od 20 dana, Židovi su morali popisati imovinu otuđenu od 10. travnja do 5. lipnja 1941. te se svako buduće otuđivanje svake imovine koja je prelazila redovnu kućnu potrebu moglo napraviti samo uz prethodno odobrenje Ministarstva narodnog gospodarstva. Židovsko poduzeće definiralo se kao tvrtka koja je u cijelosti ili djelomično pripadala Židovima ili tvrtka sa židovskim članovima uprave ili ravnateljstva.

Dana 7. kolovoza 1941. godine proglašena je Zakonska odredba o imovini osoba iseljenih s područja NDH, koja se odnosila i na židovsku imovinu. Državno ravnateljstvo za ponovu bilo je dužno odmah započeti postupak u kojem se pokretna i nepokretna imovina iseljenih osoba proglašava imovinom NDH.

Dva osnovna zakona o podržavljenju židovske imovine bila su Zakonska naredba o podržavljenju imetka Židova i židovskih poduzeća od 10. listopada 1941. i Zakonska odredba o podržavljenju židovske imovine od 30. listopada 1942. godine. Zakonska naredba ovlastila je Državno ravnateljstvo za ponovu da u svrhu obnove privrede (…) podržavi imetak svakoga Židova kao i svako židovsko poduzeće, uz naknadu ili bez naknade, u korist Nezavisne Države Hrvatske. Odluke o podržavljenju i eventualnoj naknadi donosilo je Državno ravnateljstvo za ponovu, a odluka o podržavljenju postizala je pravomoćnost časom njezinog izricanja. Prema drugoj Zakonskoj odredbi o podržavljenju imovine od 30. listopada 1942. godine vlasništvo NDH postaje sva imovina, kao i prava koja proizlaze iz imovine, svih osoba koje se smatraju Židovima u smislu točke 3 Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti od 30. travnja 1941, kao i nasljedstvo takvih osoba umrlih poslije 10. veljače 1941. godine, koja tim danom postaje vlasništvo NDH. Sve osobe koje su nezakonito došle u posjed takve imovine pozvane su da do konca studenoga vrate imovinu bez kažnjavanja. Nakon toga je svako posjedovanje podržavljene imovine bilo proglašeno krivičnim djelom. Izuzeti su bili oni Židovi, kojima je poglavnik priznao arijsko pravo.” (Naida Michal Brandl: “Židovska topografija Zagreba kojeg više nema”, Historijski zbornik, 2016. godine, br. 1, str. 97)

Pitanje: Kako je Nezavisna Država Hrvatska, iako je 8. svibnja 1945. godine prestala postojati, u svom vlasništvu zadržala oduzetu imovinu Židova?

Ad 4.

Tvrdnja: Komunistička vlast je i prije pada Nezavisne Države Hrvatske donosila zakone kojima je regulirala vlasničke odnose po svom ukusu. Tako je nastavila i nakon 8. svibnja 1945. godine.

“Još za vrijeme rata Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) te njihova predsjedništva donosili su zakone s ciljem reguliranja vlasničkih odnosa u novoj Jugoslaviji. Nakon proglašenja Ustava 1946. godine, zakonodavna su tijela nove države nastavila s donošenjem niza zakona, vezanih za ovo pitanje.” (Naida Michal Brandl: “Židovska topografija Zagreba kojeg više nema”, Historijski zbornik, 2016. godine, br. 1, str. 98)

Pitanje: Zašto nakon 1945. godine nisu propisi Nezavisne Države Hrvatske o vlasničkim odnosima jednostavno proglašeni ništetnima, kako bi automatski upisom u zemljišnim knjigama oduzeta imovina Židova opet došla u njihovo vlasništvo?

Ad 5.

Tvrdnja: Dobro napreduju (već  – tom trenutku – 71 godinu, op. m.) razgovori o povratu imovine Židova oduzete u doba Nezavisne Države Hrvatske.

“Svrha posjeta Hrvatskoj prije svega je bio razgovor o povratu oduzete židovske imovine tijekom II. svjetskog rata, kazao je jučer novinarima posebni izaslanik za pitanja holokausta američkog State Departmenta Nicholas Dean, no u razgovorima s predstavnicima vlasti dotaknuli su se, kako je kazao, aktualnih pitanja i problema. Izmjena zakona – Povrat oduzete imovine pitanje je oko kojeg surađujemo s Hrvatskom osam godina, a sada smo došli upoznati novu Vladu s tim problemom i zajedno djelovati. Odgovor iz Hrvatske bio je jako pozitivan – kazao je Dean. Kako doznajemo u Židovskoj općini Zagreb, hrvatski Židovi prvo žele da im se vrati ono što je moguće po sadašnjim zakonima, dok bi druga faza bila promjena postojećeg zakona o povratu tako da se omogući povrat imovine koji je ustaški režim oduzeo Židovima od 1941. do 1945. godine.” (Sandra Veljković i Dražen Ćurić, www.vecernji.hr, 13. travnja 2016. godine)

Pitanje: Tko Židovima treba vratiti oduzetu imovinu, ustaše ili netko drugi?

Možda ipak Goran Granić, ali što će biti, ako on nije ustaša?

Preostaje samo kratak zaključak:

Je li Vam poznata priča o ludom i zbunjenom?

Jeste.

Dobro, onda Vam je sve jasno.

« Older posts

© 2019 Hrvatska uljudba

Proudly powered by KlukasPočetak ↑