PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, br. I Kž 165/2018-9 od 29. siječnja 2019. godine (2. dio)

 REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 165/2018-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ante Marijana i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine”, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ 97.). odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2018. godine, broj K-226/07, u sjednici održanoj 29. siječnja 2019. godine, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženog Ivana Radoševića. odvjetnika Frana Olujića.

presudio je:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 Nastavak obrazloženja (1)

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što bi razlozi koje je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude bili potpuno nejasni.

Naime, razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri donošenju odbijajuće presude potpuno su jasni i određeni, a državni odvjetnik, kako to proizlazi iz nastavaka obrazloženja njegove žalbe, takvu argumentaciju prvostupanjskog suda ne prihvaća i ne slaže se s njom.

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno je izrazio svoj stav da izmjena optužbe koju je državni odvjetnik učinio 13. travnja 2013. godine u činjeničnom opisu inkriminiranog postupanja optuženika, a koja se sastoji u dodavanju riječi (u prvom i posljednjem redu činjeničnog opisa) koje se odnose samo na utvrđenje da je u vrijeme označeno u optužnici kao vrijeme počinjenja kaznenih djela u Republici Hrvatskoj bio Domovinski rat te da je u tim okolnostima provođen proces pretvorbe, bez da se ta okolnosti na bilo koji način u činjeničnom opisu dovodi u uzročnu vezu sa konkretnim inkriminacijama, nije dostatna za primjenu zakonskih odredaba Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (“Narodne novine”, broj 57/11. – u daljem tekstu ZoNKD RPiPP), na koji zakon se pozvao državni odvjetnik prilikom ove izmjene, a što bi omogućilo vođenje kaznenog postupka i utvrđenja postoji li krivnja optuženika i izvan rokova u kojima nastupa zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz 51. 337. st. 4. KZ/97. koje je optuženici inkriminirano optužnicom. Ovakvo pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja i do sada ga je izrazio u više svojih odluka (I Kž-646/14; I Kž-390/16; I Kž-308/17 i druge).

Naime, pri obrazlaganju svoga stava prvostupanjski sud, a što u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pozvao se na pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. godine u obrazloženju koje odluke je Ustavni sud Republike Hrvatske u točki 77. izrijekom naveo da je to prva njihova odluka koja razmatra domašaj primjene odredaba ZoNKD RPiPP te je naveo da „Pravna stajališta o domašaju i učincima članka 5. Promjene Ustava/2010 (novog stavka 4. članka 31. Ustava) utvrđena i obrazložena u ovoj odluci imaju načelno značenje i prelaze okvire pojedinačnog slučaja“. Ustavni sud nastavno u točki 100. i 101. navodi:

100. Djela/31-11 postaju kaznena djela ratnog profiterstva odnosno kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (RPiPP-djela/31-42) samo ako su njihovim počinjenjem ostvarena i dodatna zakonska obilježja koja su propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a.

Iz te odredbe nedvojbeno se može zaključiti da RPiPP-djela/31-4 imaju jedno novo, izrijekom propisano i jasno izraženo zakonsko obilježje u odnosu na pripadajuća djela/31-1. To je “nesrazmjerna imovinska korist”.

Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka i ostali elementi tih djela koji su sadržani u članku 7. stavku 1. ZoNKD-RPiPP-a u ovoj se odluci nazivaju “zakonskim obilježjima RPiPP-djela/31-4”, pri čemu se ta druga obilježja moraju izvoditi iz zakonske norme (v. točke od 167. do 172.).

101. Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da se za postojanje “kaznenog djela ratnog profiterstva i kaznenog djela iz procesa pretvorbe i privatizacije” (RPiPP-djela/31-4) u smislu novog stavka 4. članka 31. Ustava zahtijeva sljedeće:

– u svakom konkretnom slučaju prvo se treba utvrditi počinjenje djela/31-1 (to jest djela koje je propisano u OKZRH-u 76-92, KZRH-u 77-91 i KZ-u/97 i koje je naznačeno u ZoNKD-RPiPP-u), kao i činjenica da za djelo/31-1 nije nastupila zastara kaznenog progona na dan stupanja na snagu Promjene Ustava/2010, a zatim treba utvrditi i postojanje dodatnih zakonskih obilježja djela/31-1 propisanih člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a;

– dodatna zakonska obilježja RPiPP-djela/31-4, propisana člankom 7. stavkom 1. ZoNKD-RPiPP-a, sužavaju kažnjivost djela/31-1, jer djela/31-1 mogu biti RPiPP-djela/31-4 samo ako je počinitelj tim djelom pribavio “nesrazmjernu” imovinsku korist, i to tako da je modalitetom radnji koje su opisane u toj odredbi (podizanjem cijena robe koja je u nestašici, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili na drugi način) iskoristio ratno stanje ili neposrednu ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države (od 30. svibnja 1990. do 15. siječnja 1998.), na način koji se izvodi iz same zakonske norme (v. točke od 167. do 172.).

Pri razmatranju obveznosti ovako izraženog pravnog stava za sudove valja imati u vidu i odredbu čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i dovesti ju u vezu sa odredbom čl. 5. Zakona o sudovima i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Također, iz izloženog pravnog stava jasno je vidljivo da Ustavni sud ne pravi razliku između kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz kataloga navedenog u čl. 3. do 5. ZoNKD-RPiPP-a.

Upravo iz ovako načelno izraženog stava u Odluci Ustavnog suda za koju on sam u dijelu kada govori o načelu zakonitosti u kaznenom pravu ističe da prelazi domašaj konkretnog predmeta i ima presedanski značaj na rješavanje pravnog pitanja nezastarijevanja kaznenog progona, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da elementi koji bi morali biti ugrađeni u činjenični opis inkriminacija nisu opisani te činjenični opis ne sadrže dijelove na koje je ukazao Ustavni sud kao nužne, zbog čega izmjena činjeničnog opisa učinjena podržavnom odvjetniku ne omogućava i izmjenu u pravnom označavanju postupanja optuženika da bi ono bilo u svezi ZoNKD-RPiPP-a, već to postupanje valja sagledavati u okvirima osnovnog kaznenog djela stavljenog na teret optuženicima. Pri takvom sagledavanju opisanih inkriminacija ispravno prvostupanjski sud zaključuje daje 16. siječnja 2018. godine nastupila zastara kaznenog progona po ovakvoj optužnici zbog čega je prvostupanjski sud ispravno donio presudu kojom je takvu optužbu pozivom na čl. 452. toč. 6. ZKP/08. odbio.


1 – Članak 31. st. I. Ustava Republike Hrvatske
2 – Članak 31. st. 4. Ustava Republike Hrvatske